Miris stare hartije, naliv pero i pisaΔu maΕ‘inu zamenile su elektronske forme pisama. Nekada su se vaΕΎne vesti i emocije prenosili na beli papir po kome se razlivalo mastilo i pisma su bila jedini naΔin komunikacije. Pismo govori viΕ‘e od reΔi. Jer kada cveΔe, koje dobijamo od svojih ljubljenih, uvene i dalje ostaju pisma kao svedoci nekadaΕ‘njih ljubavi, zaboravljena u fijokama stolova ΔuvajuΔi uspomene od zaborava.




Svetski dan pisanja pisama se obeleΕΎava 11. Maja. ObeleΕΎite ovaj dan tako Ε‘to Δete uputiti par lepih reΔi dragim osobama. Nekada su to redovno radili Mozart, Betoven, Oscar Wilde, Mark Twain i mnogi njihovi savremenici, pa zaΕ‘to se ne bismo i mi prikljuΔili ovim velikanima bar jednom godiΕ‘nje?!


Pisanje ljubavnih pisama dostiglo je svoj vrhunac u 18.veku a zatim poΔelo da izumire sa aristokratijom. Ono Ε‘to je na mene ostavilo najveΔi utisak kada je prepiska putem pisama u pitanju, svakako su strastvena pisma Tatjane i Onjegina iz romana EVGENIJE ONJEGIN . Ukoliko niste, obavezno proΔitajte pomenuti PuΕ‘kinov roman.Pisma su nekada imala peΔat koji je potvrΔivao autentiΔnost. Gravurom peΔata se ostavljao otisak preko sveΕΎeg voska i to je osiguravalo da se pismo ne moΕΎe otvoriti a da se pri tom ne naruΕ‘i otisak. Ovakve peΔate na pismima uglavnom su koristili vladari, grofovi i crkva. Kasnije poΔinju da se koriste poΕ‘tanske marke; a prva srpska poΕ‘tanska marka, izdata je 1866.godine. Svako pismo je moralo imati i poΕ‘tansku markicu. U mom rodnom Zrenjaninu, tadaΕ‘njem Velikom BeΔkereku, otvorena je prva PoΕ‘ta, 22.06.1737.


Stara, nepravedno zaboravljena pismaβ¦Nedavno sam poΕΎelela da napiΕ‘em pismo svojoj baba teti koja je je u domu staraca u Hrvatskoj. Obilazila sam knjiΕΎare ali uzalud jer sam u svakoj dobila isti odgovor- to je zastarelo!Kako zastarelo?! I zaΕ‘to smo to dopustili?! Prvo je Ε‘to sam pomislila. A onda se setih da mozda ima joΕ‘ nas koji ne misle tako. I koji bi ΕΎeleli da vratimo stare dobre vrednosti u opticaj.

SeΔam se kada smo seka i ja naΕ‘le kutiju punu pisama koje su naΕ‘i roditelji razmenjivali dok je tata sluΕΎio vojsku u Δupriji a mama za to vreme bila u Zrenjaninu. SeΔam se kako smo ih vidjali da ponekada uzmu da pisma pa Δitaju uz kaficu i smeΕ‘e se stvarima koje su tada pisale njihove mlade duΕ‘e. A onda razmene poglede od kojih ti se istopi srce. Tada sam zavolela pisma. Zbog mame i tate i njihove ljubavi. I onda sam poΔela da sakupljam razna pisma za dane kada Δu i ja nekome pisati.Svoja prva pisma poΔela sam da piΕ‘em drugarici koju sam upoznala na letovanju davnih 90-ih. Kako tada nije bilo drugog naΔina komunikacije, razmenile smo adrese i brojeve fiksnih telefona. Jednom nedeljno bismo jedna drugoj pisale Ε‘ta nam se to zanimljivo desilo, o novim simpatijama, sitnim i krupnim deΔijim problemima u Ε‘koli.




SeΔam se s kakvim ΕΎarom sam odlazila u knjiΕΎare i birala pismo,uvek drugaΔije, usklaΔivala boje sa raspoloΕΎenjem ili godiΕ‘njim dobima.A onda uzbuΔenje kada trΔiΕ‘ do poΕ‘tanskog sanduΔeta i proveravaΕ‘ da li je stiglo pismo. Pa ga otvoriΕ‘ paΕΎljivo, sedneΕ‘ i uΕΎivaΕ‘ ΔitajuΔi svaku napisanu reΔ dok u pozadini svira lagana jazz muzika. I tako godinamaβ¦Onda odrasteΕ‘, dese se prve ljubavi. Pa umesto drugarici, sve ΔeΕ‘Δe poΔneΕ‘ pa piΕ‘eΕ‘ momku koji je u vojsci u drugom gradu. RadujeΕ‘ se svakom slovu, zamiΕ‘ljaΕ‘ neΔiju sreΔu dok Δita slatke reΔiβ¦



Nedostaju takva uzbuΔenja i radosti. Bilo bi lepo i danas umesto poruke na viberu ponekada dobiti ili poslati pismo. Osetiti miris hartije. Bilo bi lepo za promenu otvoriti poΕ‘tansko sanduΔe i umesto raΔuna ili daleko bilo, plave sudske koverte, naΔi neko lepo Ε‘areno pismo koje Δe vam ulepΕ‘ati dan dok ga budete Δitali.Zato, ako imate nekoga daleko ili blizu, skuvajte kaficu, pustite laganu muziku, uzmite papir i olovku i zapoΔnite magiju. Podarite nekome trenutak radosti. A znam sigurno da Δe radost biti obostrana. I onome koji piΕ‘e i onome ko Δitaβ¦ A onda u laganu Ε‘etnju do prve poΕ‘te po markicu, zalepite i ubacite u sanduΔe. Zdravije je i emotivnije nego pritisnuti SENDβ¦A i SEEN Δe biti uzbudljivijiβ¦Ni ovoga puta vam neΔu ostati duΕΎna za preporuku knjige na istu tematiku. Δeka vas jedna lagana letnja ljubavma priΔa u gostionici i promene na svim poljima. UΕΎivajte u Δitanju.

Knjigu moΕΎete kupiti u knjiΕΎarama Vulkan.
Pored ove, verovatno je mnogo vas proΔitalo i knjigu naΕ‘e spisateljice, Jelene BaΔiΔ AlimpiΔ- Pismo gospoΔe Vilme.


P.S.pismo i dalje nisam naΕ‘la pa sam sama improvizovala. Ako znate gde se mogu kupiti pisma- javljajte! BiΔu vam veoma zahvalna!
SrdaΔno vaΕ‘a, Bojana Hedonista.









































































































Dolazak proleΔa i cveΔa koje je preplavilo i baΕ‘te i pijace, podsetio me je na “ DECU CVEΔA „, kako su ih zvali. Hipici su hedonistiΔki omladinski pokret koji je nastao poΔetkom 1960. u SAD-a. u Hejt EΕ‘buriju, jednom delu San Franciska. IzraΕΎavali su pobunu protiv ameriΔkog potroΕ‘aΔkog druΕ‘tva, protiv rata koji je besneo u Vijetnamu i odnosio mlade ΕΎivote, protiv rasizma i bilo kakvog vida diskriminacije.
Zalagali su se za slobodu, ljubav i mir. Za oΔuvanje prirode, proizvodnju organske hrane a pokazivali su veliko interesovanje za jogu, budizam i generalno istoΔnjaΔku filozofiju. Nisu se uklapali u tadaΕ‘nju dominantnu kulturu veΔ su zastupali liberalne principe i naΔin ΕΎivota. To su bili mladi ljudi ΕΎeljni temeljnih druΕ‘tvenih promena.
Spontano su poΔeli da se udruΕΎuju i obrazuju komune u kojima ΕΎive po svojim pravilima. U to vreme okupljali su se revolucionarni mislioci, talentovani pisci i muziΔari koji su obeleΕΎili hipi pokret. Njihova muzika bila je psihodeliΔni rok Δiji su predstavnici bili Jefferson Airplane, Grateful Dead, Janis Joplin, The Doors, Pink Floyd, DΕΎimi Hendriks, Bob Dilan , Bitlsi i drugi.Hipici su nosili dugu kosu, neformalnu odeΔu, farmerke zvoncare, cvetne koΕ‘ulje, koΕΎne sandale, bedΕΎeve, perle. Nakit su pravili od drveta, vune, gline i Ε‘arenih kamenΔiΔa. Devojke su uglavnom imale cveΔe u kosi i mahom su ΕΎiveli u prirodi.
Njihov upeΔatljiv simbol je bilo cveΔe uz obrazloΕΎenje da ono nije neprijatelj nikome. Postojale su dve vodeΔe struje- jedna koja je bila politiΔki aktivna i revolucionarna i druga koja je okrenuta duhovnosti, unutraΕ‘njoj revoluciji ali i drogama. Posle Vudstoka 1969.godine, na kome se okupilo pola miliona ljudi u okviru festivala “ LETO LJUBAVI “ ili “ 3 DANA MIRA I MUZIKE “ , koji je bio vrhunac pokreta, istovremeno dolazi i do zamora i postepenog gaΕ‘enja pokreta. Mnogi se vraΔaju porodicana, umorni od hipi naΔina ΕΎivota, a neki se okreΔu politici ili verskim sektama. Hipici napuΕ‘taju velike gradove i povlaΔe se u unutraΕ‘njost u manjim grupama.
Mirovni simbol je nastao tokom kampanje za nuklearno razoruΕΎanje UK. Letos sam imala priliku da bar malo osetim duh hipika.PlaΕΎa MatalaNa jugu Krita, nalazi se mesto Matala- plaΕΎa slobode i ljubavi, plaΕΎa hedonizma. Sa jedne strane plaΕΎe nalaze se praistorijske veΕ‘taΔke peΔine koje su hipici 60-ih godina koristili kao skloniΕ‘te. Na ovoj plaΕΎi su bili jedno sa prirodom, Δitave ulice ukrasili su divnim slikama, Ε‘irili su ljubav i mir i skromno ΕΎiveli u slobodi. Svake godine se na Matali organizuje festival pod sloganom “ Today is life. Tomorrow never comes “ .
Na ΕΎalost, mnogi su hipike u ovom malom ribarskom mestu doΕΎiveli kao kulturoloΕ‘ki Ε‘ok, pa su ih na Δelu sa grΔkim episkopom proterali.Ali nisu uspeli da uniΕ‘te duh koji su hipici ostavili za sobom. Svaka uliΔica, svaka staza magiΔno je oslikana. Svakim korakom budi se njihova energija, pogled vam luta na sve strane u ΕΎelji da upijete svaki detalj. I po koji hipik i dalje ΕΎivi na Matali, istim mirnim ΕΎivotom kao nekada. Uglavnom prodaju nakit koji sami prave. Ako budete leteli na ostrvo Krit, ne propustite da posetite ovu divnu plaΕΎu i doΕΎivite hipi atmosferu i doΔekate zalazak sunca. Kroz slike koje slede, vam prenosim deo atmosfere i hedonizam sa Matale.
Matala je jedna od neΕ‘to viΕ‘e od 400 plaΕΎa u GrΔkoj koje su nagraΔene Plavom zastavom. Ova ekskluzivna ekoloΕ‘ka oznaka dodjeljuje se plaΕΎama koje nude ΔistoΔu i sigurna podruΔja za kupanje, a imaju stroge kriterijume koji se odnose na kvalitet vode i oΔuvanjem okoline.


Matala ima za svakoga poneΕ‘to. Iako je postala popularna turistiΔka destinacija, ipak zadrΕΎava Ε‘arm i karakter mirnog ribarskog mesta , zapoΔeto veΔ u 20. veku, te opuΕ‘tenog naΔina ΕΎivota hipija 60-ih i 70-ih godina. Polovina plaΕΎe obrubljena je stablima , sa impresivnim formacijama peΕ‘Δanih stena s njihovim poznatim Ε‘piljama koje se Δudnim klizanjem uvlaΔe u more, stvarajuΔi jednu od najneobiΔnijih plaΕΎa na ostrvu .





















Nakon povratka sa Krita, izaΕ‘la je knjiga “ HIPI “ , Δuvenog autora Paula Koelja. On u knjizi priΔa o mladiΔu duge kose i brade iz Brazila, Paolu, koji je u potrazi za smislom ΕΎivota. On putuje kroz Boliviju, Peru, Argentinu i stiΕΎe u Amsterdam gde zatiΔe grupu mladih ljudi koji meditiraju, nose Ε‘arenu odeΔu, igraju uz muziku i priΔaju o slobodi. U Amsterdamu upoznaje HolanΔanku Karlu i postaju saputnici na Δuvenom hodoΔaΕ‘Δu hipika u Nepal.
PreporuΔujem da obavezno pogledate i kultni film tj.mjuzikl “ KOSA „. Ovaj film govori o seoskom deΔaku koji je regrutovan za rat u Vijetnamu i na putu sreΔe Hipije i postaje dobar prijatelj sa njima…UΕΎivajte u Δitanju i Ε‘to bi hipici rekli- Vodite ljubav a ne rat!SrdaΔno vaΕ‘a, Bojana























