Planirate preseljenje u Norvešku i tražite realna iskustva života i rada u ovoj zemlji? U ovom serijalu delim svoje iskustvo kao farmaceut koji je dobio posao i preselio se u Trondheim.
Nedeljno jutro, sedim u fotelji i padne mi na pamet da vam ukratko kažem kakav je bio moj put do Norveške. ZNAM koliko je teško odlučiti se na ovaj korak, da spakujete sve u par kofera i zaplovite u nepoznatom pravcu. O Norveškoj sam znala da je zemlja fjordova i da je naša Isidora Sekulić pisala “ Pisma iz Norveške“. Doduše nekadašnja i sadašnja Norveška mnogo se razlikuju. Možda moje iskustva pomogne nekome jer sam se i sama dvoumila 3 godine. Nikada neću zaboraviti dan kada sam dobila ponudu za posao i bila regrutovana kao farmaceut da dodjem i radim ovde. Sreća, plač, tuga, sve vam se emocije pomešaju. Jer taj dan ste čekali, želeli promenu jer vam je čaša bila puna od borbi sa vetrenjačama u matičnoj zemlji. Onda vas čeka sređivanje papira, dosta toga agencija i poslodavac su sredili za mene, ali naravno da ste vi ti koji morate prikupiti i prevesti papire. Kako se bližio dan dolaska u Norvešu, nervoza je rasla. Prvi put trebate otići od porodice i prijatelja u drugu državu. Nema više viđanja vikendima, ispijanja kafe, izlazaka, roštiljanja sa njima. Već tada smo znali da će se to svesti na 2,3 puta godišnje. Stigli smo u Norvešku u Trondheim 29.avgusta 2019. godine a pre toga otišli na more kao relax- priprema za život u drugoj i nepoznatoj zemlji. Prvu noć smo prespavali i hotelu jer smo kasno sleteli u Trondheim a jutro nakon doručka iskoristiti da malo upoznamo grad pre nego se uputimo u kuću koja nam je sada dom. Evo par slika prvog susreta sa Norveškom. A narednih dana ako vas zanima, pisaću kako se situacija dalje odvijala…
Kako steći prijatelje? Nema recepta, svako ima svoj način. 🥰Nekada kliknete na prvu, baš kao mi sa divnim komšijama. Sledeće prijatelje upoznala sam tako što me naša žena koja je videla moj post na Fb, kontaktira i rekla-ej pa ja živim u mestu pored, ajmo na kafu! I sada se družimo, baš danas dolaze da zajedno pečemo roštilj. Druge prijatelje, tj dva para smo upoznali tako što su došli na festival svetla u naš grad, inače su uz Hrvatske i imaju po dvoje dece. Isti ti ljudi su nas pozvali da slavimo sa njima Novu Godinu u kući kod trećeg para iz Hrvatske, koje nismo ni znali. 🤣🥰Ali smo se proveli kao nikada! 🥰 Onda mi devojka koja radi u istom centru u kafeteriji kaže, ej moj momak je iz Bosne, mislim da se vi razumete, želiš da ga pozdravis? Rekoh naravno! 🥰Oboje smo se jako obradovali jer smo pričali naš jezik. 🥰Zatim sam otišla da polažem norveški, i čula poznat jezik. 🤣Odmah se pozdravile, razmenile brojeve i sada se redovno viđamo. Neke upoznate tako što dodju na letnji posao kod vas u apoteku, pa odlučite da zajedno idete u šetnju i pokažete im mesto. 🥰Tako da, prijatelje ćete upoznati kada se najmanje nadate. 🥰 Naše divne komšije često svrate da me pozdrave. Rekla sam joj-ti si moja norveška mama. 🥰Uvek kada me sretne kaže – ja želim zagrljaj! 🥰Rekoh naravno! I zaista me grli čvrsto i dugo baš kao mama. 🥰Doživeti to od lokalaca, nije lako! Takođe imam divne lokalne pacijenate. Jedan od njih je vozač školskog autobusa. 🥰Uvek nasmejan, šaljiv, pozdravi me i zastane na ulici da razmenimo po koju reč. A večno sam mu zahvalna jer je kada je saznao da putujemo za Srbiju, rekao pa imate direktnan autobus do aerodroma odavde. Doneću ti sutra raspored vožnje. Sutra sam došla u smenu popodne, a koleginice mi dale red vožnje, na kome je pisalo – za Bojanu, srećan put. 🥰To su te male stvari i divni ljudi koji vam ulepšaju svaki dan. Ja se ovde već osećam kao domaća. A to želim i svima vama da jednom osetite. 🥰
Septembar 2020. godina kada je ceo svet stao, kad se mnogi nisu usudili ili nisu mogli da putuju… Kao neko ko nikada ne odustaje i ne prihvate NE kao odgovor, tako sam i ovog puta odlučila da slušam svoje srce. A kada slušate svoje srce tada nema grešaka jer vas ono uvek odvede tamo gde duša želi, a nekada vam čak da i ektra bonus kao nagradu za hrabrost i neodustajanje.
Suprug i ja smo odlucili da putujemo i zagrlimo svoje najmilije. Naravno da nije bilo lako, zahtevalo je presedanja i čekanje satima. Iako sam strpljiva kao kisela voda kada se promućka, i ne volim da čekam Godoa, ovoga puta me je baš to čekanje odvelu u 2 glavna grada, u dve države i priuštilo mi najlepše uspomene… Jedan od tih gradova, prva stanica naseg presedanja je bio Amsterdam o kome sam vam već pisala.
A druga stanica bio je moj najveći san od detinjstva- Pariz! Nikada osim Spinalonge na Kritu, nisam dozivela toliko emocija i nisam toliko plakala. Ali dok sam na ostrvu leproznih plakala od tuge i empatije, u Parizu sam plakala od sreće i neverice, pogotovo kada sam ugledala njegovo velicanstvo Ajfelov toranj kako se ponosno uzdiže iznad Sene…
Reka SenaPiramide ispred Luvra
Pariz je dugo moja velika zelja, ali mnogo zelje i destinacije još cekaju svoje vreme da se ostvare, a neke želje vam se ostvare kada se najmanje nadate i baš tako je bilo tada sa tim šarmerom od Pariza… Suprug je bio 2 puta u Parizu jer je išao u internacionalnu školu u Holandiji i samim tim raspuste provodio po drugim državama kod drugara. Tako je posetio Pariz 2 puta i detaljno ga obišao što nam je bilo od pomoći. Saznali smo da imamo 7 sati čekanja izmedju leta Pariz-Beograd i odlučili smo da se upustimo u avanturu tur de Pariz, umesto da sedimo na aerodomu.
U Parizu su tada bila na snazi izuzteno stroga pravila i morale su se nositi maske i na otvorenom, dok smo mi u Norveškoj sve vreme išli bez maski, često nisu bile ni obavezne unutra u nasoj komuni. Nije bilo lako iz slobode, mnogo prirode i prostranstva odjednom šetati po gradu gde je sve toliko strogo. Sam ulazak u metro, tramvaje bio mi je šok! Nikada nisam bila u tako velikom gradu, niti sam navikla da su ljudi kao sardine u prevozu… To je za mene zaista najveća mana Pariza i najgori utisak je ta nepodnošljiva gužva u prevozu, zato ćemo sledeći put iznajmiti auto kako bi imali slobodu i konfor, ili moje novo omiljeno prevozno sredstvo za obilaženje gradova-električni skuteri.
Nasa prva stanica nakon izlasla iz metroa je bio Noterdam. Bilo je tuzno videti ga pod rekonstrukcijom nakon požara koji je delimično oštetio njegovu lepotu. Sve je kao san… Nastavili smo dalje preko mosta, uz Senu gde su moju pažnju privukli slikari i njihova dela, umetnost pokraj reke na putu ka Luvru.. U Parizu se lepota umetnosti samo preliva i nastavlja, dopunjuje se. Moje srce jos uvek pati jer nismo uspeli da odemo do Monmatra, za koji prema fotografijama već znam da bi bilo moje omiljeno mesto. Ulica sa kaldrmom, sa umetnicima koji i dalje u tom malom parčetu raja čuvaju od zaborava neko drugo vreme i način života, ali znam da se u Pariz vraćamo opet, jer sam doslovno samo otvorila poklopac šerpe i udahnula Pariz tek toliko da me opije i da se zaljubim, ali nisam ga degustirala…
S obzirom da smo imali samo par dragocenih sati, mozda je i dobro sto je zbog pandemije sve bilo zatvoreno pa je razočarenje bilo ublaženo jer nismo mogli da posetimo Luvr. Ali sam mogla da uzivam u arhitekturi grada, u šetnji i da budem zahvalna jer sam sasvim slučajno dobila Pariz na dan kao poklon.
U blizini Luvra popela sam se na Most Umetnosti (gde su Keri i Big iz serije Sex and the City, imali čuvenu scenu) koji stoji izmedju Luvra i Francuskog Instituta. Zatim smo prošli kroz dvorište Luvra i krenuli kroz park Tiljerije, masku sam skidala povremeno da mogu da dišem, ali čika policajac je rekao- Madam- maska. Nakon predivne šetnje kroz park, predivnih skulptura, nekoliko ljudi koji sede oko fontane, stigli smo do trga Konkord gde je veliki obelisk, gde počinje Avenija Jelisejska Polja – Champs-Elysees. Šetali smo do Trijumfalne kapije i usput bar na tren videli ostatke šarma Pariza koje je depresivno uništila pandemija, čuvenu Chanel prodavnicu, restorane sa nikada manje ljudi, a onda smo krenuli krupnim koracima praćenim ogromnim uzbudjenjem do Ajfelovog tornja o kome sam maštala još kao devojčica. Popeli smo se na plato Trokadero odakle smo gledali u Ajfeolov Toranj i Marsova polja (park oko tornja). Mene su preplavili emocije, toliko godina sam gledala njegovo veličanstvo na malim ekranima a zatim smo se konačno upoznali i zaljubili na prvi pogled. Nekolicina lokalaca pevala je i svirala ispred tornja što je još pojačalo moje emocije do suza… Suza radosnica što je moj san sasvim slučajno postao stvarnost. Bilo mi je teško da se pomirim sa činjenicom da nakon samo pola sata divljenja, moramo da krenemo nazad prema aerodromu…
Ne, neću vam pisati o nečemu što nisam videla jer je bilo neizvodljivo. Mnogo je još skrivenih mesta koje me čekaju da otkrijem, da im se divim, zaljubim. Ali ću večno biti zahvalna što mi se ostvario jedan od najvećih snova, pa makar to bilo na par sati. Ali tih par sati, ja i stari šarmer Pariz imaćemo zauvek. Jer sve je u životu do osećaja! A ja sam se tada osećala fenomenalno! Oh da! Vratićemo se opet da na miru sednemo u restoran, probamo francuske specijalitete, pijem vino i slušam muziku, divim se umetnicima, modi, parkovima, da upijem njegovu magiju onako kako to zaslužuje. Do tada, živim od tih slatkih trenutaka i prelistavam fotografije…
I den sørøstlige delen av Hellas er det lite paradis, en unik øy, en kombinasjon av et rent naturmiljø med en autentisk tradisjon tapt gjennom århundrene. Dette er Karpathos. Det ligger i det sørlige Egeerhavet, mellom Kreta og Rhodos. Det er den nest største øya i Dodekanesene, etter Rhodos, som ennå ikke har overgitt seg til masseturismen og derfor fortsatt beholder sin opprinnelige, naturlige og autentiske skjønnhet.
Innbyggerne i Karpathos opprettholder vanene og tradisjonene til sine forfedre med respekt og stolthet. Å opprettholde denne tradisjonen går gjennom deres daglige liv, og imponerer gjester som føler at de går tilbake i tid. Festivalene på Karpathos er de mest kjente og de ekte, dominert av tradisjonell musikk og lokale danser og tradisjonell mat. Karpathos har 160 km kystlinje med utallige strender, hvorav noen er anlagte og andre beregnet på de som søker ensomhet. Tolv landsbyer på Karpathos ligger på fjellet, og de andre ved sjøen. Kafeer og livlige tavernaer i små landsbyer tilbyr ekte gjestfrihet og autentiske oppskrifter fra Karpathos. Gjestene er stort sett imponert over det endeløse landskapet som tar pusten fra deg og som er forskjellig fra region til region.
Pigadia
Pigadia er hovedstaden i Karpathos og stedet der vi bodde. Hvor mange skandinaver det er her, for det meste nordmenn, bevises av at det i hver etasje var et lesekrok med bøker på norsk. Hotell på stranden, havutsikt med morgenkaffe. Her var en av de gamle byene Karpathos, Poseidio eller Posi, til ære for havets gud, Poseidon. Det er fortsatt deler av den gamle akropolis og de syklopiske murene som beskyttet den. I dag har byen Pigadia alle fasilitetene til en hovedstad for sine innbyggere og besøkende. Kafeer og restauranter, som ligger rett ved havet, gir deg muligheten til å nyte unik mat, med utsikt over fiskebåtene. Vi fant en fantastisk kafé i Pigadia, ikke så mye på grunn av utsikten over havnen som på grunn av de fantastiske eierne. Et eldre ektepar, hjemmekoselig, en feit katt som koser seg inntil deg, den beste kaffen jeg noen gang har hatt. Alt dette sammen etter hjemkomst fra stranden er en ideell kombinasjon. Denne sjarmerende kafeen heter Angolo Italiano.
Ikke langt fra sentrum ligger rene og organiserte strender som den endeløse „Vronti“-stranden, Kyra Panagia, Agios Nikolaos og Ammoopi som ligger ca 6 km sør for Pigadia.Under omvisningen i byen kan du nyte maleriene og maten til en autentisk Egeerhavet. små utfluktsbåter som går til de unike strendene „Kato Lakos“, „Kyra Panagia „Apella“,,, Chai“ osv. Når det gjelder restaurantene, anbefaler jeg deg å prøve Sofia’s Place, Maxim Taverna og Orea Karpathos, som ble anbefalt av guiden vår, og vi angret ikke på det. Pass på å gå rundt i byen i løpet av dagen. Den har spesiell sjarm og er ikke overfylt.
Flere strender på Karpathos vil tilfredsstille selv den mest krevende reisende. Planlegg dagsturer rundt på øya og oppdag vakre strender, fra isolerte eller organiserte til sand- eller rullestein, men alltid med smaragdhavet som er kjennetegnet til Karpathos. Diakoftis, Lefkos og Apella regnes som de mest populære strendene på Karpathos, med Apella to ganger som ble erklært som den beste stranden i Europa! Det kan nås med båt eller bil. Vi foretrekker cruising, så vi bestemte oss for å gå rundt kysten og besøke noen av strendene som er utilgjengelige fra fastlandet. Så la oss starte et cruise rundt denne vakre øya! Gå ombord på skipet, kapteinen klar, musikk, brisen som blåser og utsikten til 50 nyanser av blått rundt deg under eventyret. Mens du hviler og svømmer på stranden, lager det hardtarbeidende skipsmannskapet lunsj til deg. Deilig souvlaki i skyggen skapt av en enorm stein. En uforglemmelig opplevelse!
Kyra Panagia
Tradisjonelle fargerike hus som klatrer opp to bratte bakker, vindmøller og kirkens klokketårn, gir et unikt og enestående bilde. Det er normalt at du under oppholdet her også vil se folk som fortsetter å bruke sine lokale kostymer og har beholdt språket og uttrykkene sine. De er vennlige bestemødre som ønsker deg velkommen rett ved inngangen til landsbyen hvor vi stoppet for å ta en kaffe før turen. Ønsker deg hjertelig velkommen med et oppriktig smil og varme. Kaffen vi drakk hadde en spesiell smak. Det er kvinnene som er de viktigste her og styrer husholdningen. Med flittige hender lager de mat av det de kan dyrke selv på Olympos. De selger den samme maten til turister fra vinduene i husene deres, og noen har en hage, en taverna hvor du kan sette deg ned for å spise lunsj. Pass på å prøve makronene. Det er spesiallaget pasta med stekt løk ovenfra. De smaker fantastisk! Dessuten er grønn salat med grønnsaker og stekt zucchini noe som gledet oss spesielt. Direkte fersk fra hagen til tallerkenen din. Landsbyen Olympus har blitt beskrevet som et levende folkemuseum hvor besøkende kan oppleve ekte gresk gjestfrihet i tillegg til dens makeløse skjønnhet. Blant de viktigste severdighetene i landsbyen er Panagia-kirken fra 1500-tallet med sitt utskårne tempel og fresker i tre.
Den lille landsbyen Kyra Panagia ble utviklet på grunn av stranden, en av de mest kjente og elskede på øya. Hovedtrekket er en kirke med en rød kuppel og en klokke ved siden av et tre. Det er fullt organisert, med vakker utsikt fra en fantastisk taverna hvor du kan spise lunsj.
Imidlertid ble hjertet vårt definitivt tatt av Ammoopi-stranden. Gjemt for innsyn, omgitt av furutrær, krystallklart hav og en taverna med den mest fantastiske utsikten. Stedet vårt var jevnlig mellom to furutrær hvor jeg leste bøker i skyggen hver dag. Jeg har aldri svømt så mye som jeg gjorde på Ammoopi. Hvorfor er det så vanskelig å forklare, krystallklart vann og ideell temperatur, utsikt over båter, tavernaer, steiner, furutrær. Jeg hadde rett og slett ikke noe ønske om å kjøle meg ned fra vannet. Turister i Amoopi er 90 % italienske. Til tider følte vi at vi var i Italia. Bakgrunnen for dette er at Karpathos tilhørte Italia frem til 1948 da det ble returnert til Hellas. En stor del av lokalbefolkningen snakker italiensk veldig
Olympos
Når du er på Karpathos, er landsbyen Olympos definitivt et must. Vi dro på tur med guide i følge med vinden, som flyttet bussen på enkelte strekninger. Heldigvis, da vi kom til selve landsbyen, var vi skjermet i de trange gatene. Det bodde folk på flukt fra pirater i landsbyen på 700-tallet. Isolert fra omverdenen bevarte de ikke bare den gammeldagse doriske dialekten, men også kunst, kultur og skikker. Stedet ligger ved kysten, beskyttet mot innsyn av et stort fjell. Her på Olympos ligger fargerike hus spredt på fjelltoppen. Ikke nøy deg med bare et bilde på avstand – her har beboerne klart å ta vare på mange spesielle lokale tradisjoner, du kan høre den greske dialekten og se en mengde fargerike, spennende folkedrakter i den lille landsbyen, som ofte beskrives som et levende folkemuseum. Den mest tradisjonelle greske landsbyen er akkurat Olympos. Landsbyen etterlater et fantastisk inntrykk fra første øyeblikk du ser den. Den ligger på toppen av en høyde som er omgitt av større fjell og går vestover til de utilgjengelige breddene. På grunn av sin fenomenale beliggenhet har husene en unik utsikt over Egeerhavet, og derfor kaller mange dem ‘Egeiske balkongen’. Et av de mest fotograferte husene er nettopp denne. Store deler av vegetasjonen på Karpathos forsvant forresten i en stor skogbrann som brøt ut i 1989.
Gå deg gjerne vill i gatene, besøk butikker hvor de lager skinnsandaler og støvler på bestilling. De er veldig dyre og kjøpes for det meste av skandinaver som er de mest tallrike besøkende til Karpathos. Men det er hyggelig å se selve butikken og produksjonsprosessen. Det er nettopp disse støvlene kvinner på Karpathos bruker hele sesongen. De beskytter føttene mot steiner og busker når de går ned for å hente vann eller for å plukke grønnsaker til lunsj. Ikke glem at det er et vanskelig tilgjengelig område der de bor.
Karpathos er definitivt den vakreste greske øya vi har besøkt så langt. Det vi likte best var villmarken, freden, de uvirkelige fargene på havet, og det faktum at det fortsatt ikke er overfylt med turister. Vi kommer trygt tilbake til Karpathos, og jeg ønsker inderlig at du utforsker det selv.
Etter at du har kommet til Norge, må du registrere deg hos Skatteetaten. Alle som jobber i Norge må betale skatt fordi av disse pengene får man mange goder tilbake. Skatt er en ytelse fra det private til det offentlige. For eksempel er alle skoler i Norge gratis og foreldrene trenger ikke å bekymre seg over dette. Innleggelse på sykehuset er gratis,og disse pengene brukes også til pensjon, for vi kommer alle til å bli gamle en dag. Skatt trekkes på forskjellige måter, og det er Skatteetaten som skal beregne hvor mye hver enkelt person skal betale.
Her i Norge får folk mye i sammenlignet med andre land, og mye kommer fra skattepengene våre. Det er flere som klager på at de betaler altfor mye skatt, men det får vi mange fordeler av. Betaler man får mye skatt, for man disse pengene for gode. Men betaler du for lite skatt, må du betale skatt tilbake.
Skattepengene er rett og slett en slags sikkerhet. Blir man syk, eller mister man jobben sin, får man støtte. I tillegg får alle som har barn i Norge barnetrygd hver måned. I tillegg for man forskjellige medisiner og hjelpemidler gratis, for eksempel rullestol om man ikke klarer å bevege seg på grunn av sykdommen sin.
I forhold til det som jeg har sagt, kan dere konkludere med at det lønner seg å betale skatt. I Norge er det ulovlig å jobbe svart. De som jobber svart betaler ikke skatt,og bidrar ikke til samfunnet. Det kan svekke denne trygge Skatteordningen. Dessverre, er det en vanlig forekomst i landet mitt. Da jeg kom til Norge, lærte jeg hvorfor det er viktig at man jobber og betaler skatt. Hvis folk ikke betaler skatt, men jobber svart, blir det mindre penger å fordele i samfunnet. I tillegg har de som jobber svart, ikke rett til sykepenger eller dagpenger, og man får minstepensjon. Vi må tenke fornuftig og sørge for framtiden oss selv, og ikke minst for dem som kommer etter oss.
Onog momenta kada se odlučite da posetite Krit, dolazi na red najteža odluka -koji deo Krita obići? Onda shvatite da je Krit mesto na koje se morate vraćati, neki kažu bar 10 puta i da je Krit ostrvo za ceo život. Mnogi Norvežani imaju svoje kuće na Kritu i tamo uživaju i pre i nakon penzije. Kada odaberem destinaciju bacam se na odabir hotela i uvek konsultujem moju agenticu za putovanja, žena koja ima dugogodišnje iskustvo i UVEK nam kaže kakvi su neki hoteli ili usluga zaista! To nema cenu za mene jer najviše cenim iskrenost kod ljudi. Suprug meni uvek prepušta odabir destinacija jer kaže da mi veruje, njemu je to stresno a ja najviše na svetu volim da putujem i tražim destinacije i kada uplatim putovanje skačem od sreće! Odlučila sam da te godine odemo na istočni deo Krita- Lasiti u mondemsko mesto kao iz bajke koje se zove Agios Nikolaos. Našla sam hotel na samoj plaži sa nestvarnim pogledom koji se zove Mistral bay i imao je all inclusiv uslugu! Ako mene pitate, s obzirom da radimo cele godine i čekamo to letovanje, uvek,ali uvek uzimam sobu sa pogledom na more. To je moj poklon meni samoj i toga se ne odričem.
Kada ste u nekom mestu moj topli savet je da nakon doručka prošetate. Mislim da tada mesta imaju svoj poseban lokalni šarm. Predivne ulice, cveće, mirna obala, slobodno se izgubite i lutajte, videćete svašta nešto. Budite radoznali turista i avanturista! Takodje obavezno uveče na večeru da se probaju lokalni specijaliteti! Suprug i ja obožavamo jagnjetinu tako da je ona pod obavezno a Grci je zaista spremaju na fenomenalan način! U mestu Agios Nikolaos se nalazi predivno jezero i skuda okolo su restorani na trgu, toliko šarma da vam ni slike ne mogu dočarati!
Krstarenje je obavezno svake godine a kada smo bili na Kritu, krtarili smo čak 3 puta! Do ostrva Spinalonga, do ostrva Chrissi u libijskom moru i do Santorinija. Ja bez vode ne mogu da živim. Čak i ovde u Norveškoj živimo pored mora gde reka se uliva u more. Voda svuda oko mene, a još sam i vodolija. Nema dalje. 🙂 Ostrvo Spinalonga je na mene ostavilo najjači utisak ikada… Plakala sam dok je vodičica pričala o istoriji… Toliko vam se urežu te slike u glavu da ih nikada nećete zaboraviti. Spinalongi sam posvetila ceo post, drugačije nije moglo. A na sve to sam za vreme letovanja čitala knjigu „Ostrvo“ od Viktorije Hikslop. Tada je doživljaj još jači! To je moj ritual koji i vama savetujem! Uveke nadjem knjigu čija se radnja dešava u mestu koje posećujem. Ostavljam vam link i do posta o Spinalongi.
Na listi je obavezno i obići neko selo! Volim te lokale radnje, domaće proizvode, ušuškane kućice i ljude koji vam uvek upute tople osmehe, koji vam uvek pokone neku sitnicu kada kupite nešto od njih. Maslinovo ulje je najlepše baš na Kritu tako da ako budete išli, obavezno ga kupite sebi ili dragim ljudima! Mi smo posetili 2 sela ovog puta. Prvo je čuveno selo Kritsa, jedno od najstarijih i slikovitijih ostrva Grčke! Nalazi se na samo 10 km od Agios Nikolaosa, tako da smo iznajmili naš omiljeni auto za obilaske -Fiću kabriolet. 🙂
Drugo selo je Plaka sa koga gledate u Spinalongu i sa koga su prevozili sve obolele… Na samo 800 metara od sela Plaka nalazi se Spinalonga… Kakav kontrast! Sedite u restoranu, jedete grčke specijalitete, pijete vino a preko puta vas je ostrvo patnje… Mislim da nikada nisam dozivela tako jake emocije kao kada sam gledala u Spinalongu … Postanete svesni i zahvalni jer ste sa druge strane…8
Ne smete dozvoliti sebi da odete na Krit a ne posetite Knosos- mesto gde je rodjena evropska civilizacija i vidite uzivo sve ono sto smo učili iz istorijskih udzbenika. Za mene i mog supruga ovo je bila nezaobilazna stanica! Suprug je ljubav prema mitologiji nalsedio od svog dede koji mu je citao i pricao. A sada je doslo vreme da ostavimo svoje tragove i licno vidimo tu cudo koje je odolele zubu vremena,
Knosos je drevni grad na severnoj obali Krita, u blizini modernog Irakliona. Knosos je bio prvi veliki grad u Evropi sa možda čak 100.000 stanovnika. Velika palata u Knososu, koja je prema legendi pripadala kralju Minosu, podignuta je u 20. veku pre nove ere. i više puta je oštećen zemljotresima. Palata koju danas vidimo sagrađena je u 16. veku pre nove ere. i uništeno oko 1400 pne , verovatno zbog vulkanskih erupcija na ostrvu Tera. Prema grčkoj mitologiji, palatu je projektovao čuveni arhitekta Dedalos sa takvom složenošću da niko u njoj nije mogao da nađe izlaz. Kralj Minos koji je naručio palatu je potom držao arhitektu u zatvoru kako bi osigurao da nikome neće otkriti plan palate. Dedalos, koji je bio veliki pronalazač, napravio je dva seta krila kako bi on i njegov sin Ikaros mogli da odlete sa ostrva, i tako su i učinili. Na izlasku, Dedalos je upozorio svog sina da ne leti preblizu suncu jer bi se vosak koji je držao krila zajedno rastopio. Tokom njihovog bekstva, Ikaros je leteo sve više i više dok mu sunčevi zraci nisu raskomadali krila i dečak je pao u u Egejsko more. Lavirint je bio stan Minotaura u grčkoj mitologiji, a mnogi povezuju palatu Knosos sa legendom o Tezeju koji je ubio Minotaura.
Zgrade su grupisane oko velikog dvorišta i služile su raznim namenama: dnevnim sobama, prostorima za predstavništvo, kultnim prostorijama i radionicama. Verovatno je palata mogla da primi nekoliko stotina ljudi. U prestonoj sobi se nalazi najstarija prestona stolica na svetu, napravljena od alabastera. Pored prestone sobe nalazi se bazen, verovatno za ritualno kupanje u vezi sa carskim kultom. Službene sobe i sobe vladarske porodice su veličanstveno opremljene freskama. Arheološka istraživanja Palatu je nakon 1900. godine iskopao Artur Evans i dobro je restaurirana. Mnogobrojni drveni stubovi u halama i na pristaništu zamenjeni su farbanim stubovima od cementa.
Nakon obilaska Knososa i sumiranja utisaka, otisli smo dalje do Irakliona da obidjemo grad i napravimo predah uz rucak. Hrana na Kritu je bozanstvena! Iraklion nije ostavio neke specijalan utisak na nas, nije imao neki poseban sarm kao sto ima Agios Nikolaos ili Hanja koju planiramo da posetimo ove godine. Hanja me je odusevila i samim slikama pa se nadam de ce uzivo biti jos lepse. No da se vratimo Iraklionu. Ono sto vam preporucujem je da obavezno posetite Arheoloski muzej! E tim eksponatima smo bili odusevljeni.
Ono sto nikako ne trebate propustiti dok ste na Kritu je da krstarite do pustog ostrva Chrissi u libijskom moru! Na krtsrenje se krece iz mesta Ierapetra gde suprug nije propustio da se fotografise sa muralom cuvenog kosarkasa Drazena Petrovica.
Dolaskom na ostrvo videcete coveka koji zivi tu kao Robinson Kruso. Pravi nakit od skoljki i prodaje, ali ne zeli da ga slikate. Na plazi imate privremeni bar koji se iznosi samo dok su posetioci na plazi inace je zasticeno ostrvo i nema nicega.
Takodje predlazem da iznajmite auto i obidjete plazu koja se zove Matala, mesto gde duh Hipika i dalje zivi, mesto koje ima sjajne pecine i energiju. Matali sam posvetila ceo post ako vas zanima.
Ljudi cesto kazu da se vracaju na Krit iznova i da 10 zivota nije dovoljno za sve lepote Krita i sve plaze, sva cudesa koja krije. Na Kritu se nalazi i cuvena plaza Vai, zatim mrsto Preveli gde se reka uliva u more! To je takva magija! More je u tom delu veoma hladno. Takodje najveci klanac u Evropi Samarija nalazi se na Kritu. Od 4 oblasti na kritu, samo smo zagrebali po povrsini dve. Ima jos mnogo toga da se istrazi na najvecem grckom ostrvu i nadam se da se vidimo ponovo ove godine da iskusimo nove avanture a vama cu rado preneti utiske sa putovanja.
SamariaSamaria Plaža VaiPlaža Vai
Preporuka za knjigu! Kao što znate uvek se trudim da čitam knjigu čija se radnja dešava na ostrvu gde sam tada ili u gradu.🥰
Kommer man til et land, bør man lære seg språket. Selv om nordmenn nesten snakker flytende engelsk, betyr det ikke at man skal unngå å lære det norske språket. For det første er språket en nøkkel som kan åpne mange dører. For det andre blir det lettere for å håndtere ting som skjer i hverdagslivet. I tillegg må jeg nevne at kommunikasjon er avgjørende for å komme i kontakt med folk, både på jobb, og for å skape et vennskap.
Personlig begynte jeg å lære det norske språket mens jeg bodde i Serbia. Jeg hadde en privatlærer som lærte meg de viktigste reglene og hun forberedte meg til intervjuet med arbeidsgiveren min. Etter at jeg fikk jobb som farmasøyt i en apotekkjede i Norge, og fikset papirene mine, både for meg og mannen min, flyttet vi til Norge. Jeg fulgte Norsklærer Karense på You Tube- kanalen hennes før jeg kom hit,og bestemt meg for at jeg skulle ta kurset hos henne. Det var den beste avgjørelsen jeg tok!
Etter min mening var jeg privilegert fordi Karense selv underviste meg personlig på den tiden. Nå er det annerledes fordi nettskolen hennes har vokst, og det ble umulig for henne å snakke med alle elevene. Først tok jeg Norskplusskurs i 3 måneder for å lese, lytte , skrive slik at jeg forberedte meg til Norskprøve på B2 nivå. I løpet av disse 3 månedene hadde jeg rett på 3 timer samtale med henne. Det var en fantastisk opplevelse! Og snakke med en person du beundrer! Hun ga med tips om hvilken serie jeg kunne se på,hvilken podcast kunne jeg høre på, avisa som jeg kunne lese, og alt det vekket min interesse for norsk språk enda mer. Samtidig fikk jeg tilbakemelding på feilene jeg hadde, og hun stilte med noen spørsmål som ofte kommer på Norskprøve eksamen.
Når det gjelder skriftlig del av eksamen må jeg understreke at å skrive hver dag er veldig viktig. Alle tekstene mine ble korrigert av flinke norsklærere,og i tillegg fikk jeg tips om hva jeg måtte jobbe mer med, og linken under for video som jeg kunne se på.
Jeg klarte muntlig del av eksamen med en gang, men ikke skriftlig del. Da bestemte jeg meg for å ta en måned til bare for å skrive. Jeg pleide å skrive et klagebrev og en argumentere tekst hver dag, og til slutt fikk jeg positivt svar fra Kompetanse Norge. Endelig ble drømmen min realisert- B2 på alle deler av Norskprøven! Det betydde at jeg kunne senke skuldrene mine og fokusere på andre ting.
Tips til alle dere som planlegger å ta Norskprøve eksamen – det er mange måter å lære språket på! Det er svært viktig at dere finner noe som dere liker best, låne bøker fra biblioteket og lese nøye, skriv notater, nye ord og uttrykk og bruk dem gjerne mens dere snakker for å huske dem. I Norge er de helt gratis å være medlem av biblioteket. Som medlem kan du låne både bøker og cd. Du får medlemskort og de som jobber på biblioteket registrerer hvilke bøker man tok. Hvis de ikke har ei bøk som du har lyst til å lese,kan de bestille for deg, og man får sms når denne boka kommer på biblioteket. Du må levere bøker tilbake om ei måned. Stryker du på eksamen,ikke være trist. Det blir bedre neste gang. Bak skyene er himmelen alltid blå.
Znate kada se najlepše stvari dese kada uopšte niste planirali ništa!? E tako ja odem kod lekara i ona mi kaže ajde dođi pre Uskrsa, možda otputujem negde. I na putu do kuće sine mi ideja! Zašto suprug i ja ne bi radili isto što i Norvežani i putovali u toplije krajeve za praznike da se ugrejemo malo nakon duge zime?! Krenem da gledam gde je more lepo i toplo za naše pojmove toplog,jer sa razliku od Norvežana koji idu na Kanarska ostrva i kupaju se u vodi od 18,19 stepeni u Aprilu, za nas je to bilo previše hladno. Zatim vidim da imaju letove za praznike do Sharm el Sheikh-a i odlučim se da uplatimo hotel koji de zove Monte Carlo Sharm Resort and Spa.
Ukrcali smo se u avion koji je verovatno pravljen za decu jer je jedva bilo mesta za noge! Mnogi su se žalili da tako nikada nije bilo, ali preživeli smo nekako let od skoro 6h iz Osla do Sharm el Sheikh-a. Pored mene je sedela bakica koja je ponela svoj pribor za štrikinje, ali zbog skučenog prostora ipak je odustala. I tako se raspričamo uz kaficu kako ona uopšte nije trebalo da bude na tom letu, ali je zet bio sprečen pa je pošla sa ćerkom i unucima. Tada mi je ispričala da je njena ćerka 6 godina radila u organizaciji “ Doktori bez granica “ uglavnom u Avganistanu, Siriji i da više nije mogla i vratila se normalnom životu u Norveškoj. Priča sa bakom mi je skratila put a pritom nešto novo uvek naučite.
Zatim smo stigli u Egipat, i smešteni u hotel oko ponoći. U našem hotelu restorani su radili 24h! Otišli smo na spavanje a onda su nas ujutru čekali magični prizori iz hotela.Hotel je luksuzan, sa predivnom uslugom, sa mirom i tišinom pre svega, namenjen Skandinaviji ali i drugima koji vole mir, ne žele buku i uznemiravanje. Meni je bilo milina biti u hotelu sa ljudima koji su došli da se odmore, ne prave buku niti uznemiravaju druge ljude.
Hotel ima pravu oazu mira, baštu kroz koju sam uživala da šetam ujutru, vodopad, bazen, miran deo na plaži, predivne slike na zidovima i sjajnu hranu!
Zatim smo se odlučili na obaveznu ekskurziju krstarenja do egipatskih Maldiva odnosno White island! Kada smo se ukrcavali na brod, Ošacovala sam ovo mesto za dvoje, ali su dva momka došla sekund pre mene. I kad su me videli, pitaju,jel si i ti želela ovde?! Rekoh daaa! Nema problema, izvoli! Hvala divnim momcima koji su nam od srca ustupili mesto! Pogled je fantastičan! Onda nas na pola puta uhvate jači talasi, zapljusnu suprugu leđa, mene vetar odgura sa sve stolicom, iako nisam vise laka kao pre 5 godina.Ronilo se, poseklo na korale- ne našom krivicom. Pa onda ajde i na ovo divno rajsko ostrvo. 🥰🥰🌞🏝🎶🌊 Predhodno godine mi se ronjenje više dopalo jer smo slobodno sami ronili oko grebena, ali s obzirom da je u pitanju Nacionalni park Ras Mohamed, bilo sm navodjeni a to val ograničava slobodu.
Zatim sam odlučila da obiđemo jednu prelepu plažu na samo 5 minuta taxijem od našeg hotela. Moram vam reći da je usluga u hotelu na vrhunskom nivou! Kada naručite taxi dan pre ili danas za danas , ne bitno, odmah smo platili 15 eura za povratnu kartu tako reći. Dobijemo mobilni telefon u koji nam upišu broj telefona istog taksiste koji nas je i dovezao i samo ga pozovemo 15 minuta pre nego što želimo nazad u hotel. Bez dosadnog cenkanja. Tako smo došli do plaže zvane Farsha café.
Ovo mesto nam je ukralo srce na prvi pogled! Od muzike,ljubaznog osoblja, predivne peščane plaže sa koralni grebenom na nekih 50 metara od obale i podzemnim svetom kao iz Male Sirene. Bukvalno ima sve što treba. Inače svaki dan su temperature 34,35 stepeni, za ne verovati! Prvi put sam na moru tokom proleća, i mogu vam reći da mi de čini kao odlična ideja. A onda Septembra opet negde. Da se preseče duga godina.
Kao što ste već navikli od mene, uvek vam preporučujem knjigu čija se radnja dešava u mestu koje posetim.
S obzirom da Egipat ima bogatu istoriju, savetujem vam od srca da idete na što više obilazaka. Kako sam većinu toga obišla prošle godine, sada ne odmor bilo samo kupanje i sunčanje. Ovde možete pročitati šta sam posetila prošle godine.
Svalbard je arhipelag koji se nalazi na Arktiku a do 1925.godine bio je poznat pod nazivom Spitsbergen. Ali zasto je Svalbard toliko bitan Norveskoj, ali i ostatku sveta? Upravo na Svalbardu 2008. godine otoren je cuveni semenski trezor! Oko 3 miliona različitih semena pohranjeno je zamrznuto u planinama koje se nazivaju Plåtoberget.
Ova banke semena ima za cilj da obezbedi dovoljnu kolicinu hrane za generacije koje dolaze posle nas u slucaju da se desi katastrofa kao sto su erupcije vulkna i zemljotresi. Norveska saradjuje sa skandinavskim zemljama i Globalnim fondom koji se bavi usevima i svi oni zajedno finansiraju ovu banku semene. Slanje samog semena je potpuno besplatno jer je u korist svih nas i takodje ga posle dobijete nazad. Primera radi, kada je izbio rat u Siriji 2011.godine, drzava je poslala seme na Svalbard. Da bi zatim 2015. dobila seme nazad i posadila ga u mirnijim delovim zemlje. Mnoge od ovih biljaka bile bi izgubljene da ne postoji skladiste semena na Svalbardu. Upravo zato sam tekst nazvala blago Norveske! Ali i celog sveta!
Samo 6-7 % povrsine Svalbarda ima vegetaciju i to su pretezno mahovina i lisajevi , vrba i breza. U divljini Svalbarda nalazi se staniste polarnog medveda koga nazivaju kralj Artika i Svalbarda. Ono sto je zanimljivo je da broj polarnih medveda premasuje broj stanovnika! Ima oko 3000 polarnih medveda trenutno.
Pored polarnog medveda, Svalbard nastanjuju polarne lisice, irvasi, foke i kitovi. Polarni medvedi i morževi su zasticeni zakonom.
Svalbard je takodje popularno turisticko mesto. Pre pocetka pandemije. 2019. godine Svalbard je posetilo preko 160 000 ljudi, Temperature su ekstremne ali je priroda magija! Mozete videti i polarnu svetlost. Toplo vam preporučujem da pogledate neki video o Svalbardu!
Život je čudo, u to sam se uverila nekoliko puta! Amsterdam nismo planirali ni jednom da posetimo tokom ovih putovanja, a 3 puta smo završili u njemu. 🙂 Prvi put 2020.godine uputili smo se ka Srbiji sa presedanjem u Amsterdamu. Vreme izmedju 2 aviona je bilo nekih 5 sati, a kako je suprug ziveo u Holandiji nekoliko godina, znao je tačno šta možemo videti za to vreme da ne sedimo na aerodromu.
Naravno da sam odmah rekla-vodi me do vode. 🙂 Morala sam prošetati til divnim ulicama, videti čuvene kanale, biciklove koji su svuda!!! I dalje se pitam kako svako nadje svoj bicikl! Morala sam popiti kafu i pojesti pecivo sa sirom i naravno kupiti mami čuvene holandske lale da zasadi u bašti kao sećanje na moje putovanje. 🙂
Suprug mi je pokazao glavni trg Dam, kraljevsku palatu a sve je zbog svih restrikcija bio skoro potpuno prazno i bilo je lepo na miru šetati bez sudaranja sa drugim ljudima. 🙂 Prošli smo i čuvenom ulicom “ Crveni fenjeri “ . Ništa mi se to ne dopadam neprijatan miris urina, miris marihuane, koji je meni lično nepodnošljiv. Ali ajde, taj najstariji zanat na svetu kako ga zovu je ovde bar legalizovan, te zene placaju porez, idu na redovne lekarske preglede i imaju staž.
Drugi put završili smo u Amsterdamu na 12 sati jer je naš polazni let ovoga puta kasnio, pa nismo stigli na sledeći. Prvo smo doživeli nervi slom, ja pogotovo jer je sledeći let bio kasno i samim tim iygubila sam ceo dan sa porodicom. Ali onda sam kontaktirala našu ženu koja živi tamo da nam da ideje kako najbolje da povedemo dan. Živeo Instagram u virtualna poznanstva. 🙂 Odlučili smo da prvo krstarimo kanalima i obidjemo grad sa vode ovog puta, uz vodiča na engleskom. Bilo je super slušati o istoriji, kada smo bili na nekih kilometar od kuće Ane Frank, htela sam da iskočim sa broda. 🙂 Ali ne može se sve videti, plus je bilo neplanski. 🙂
Dolazimo do mog omiljenog dela! Setila sam se divnog sela u blizini Amsterdama,ali nisam znala kako se zove, pa mi je divna Olivera ( Pohod na vetrenjače ) objasnila kako da dodjemo tamo. Inače vozovi u Amsterdamu su tačni u minut, ma u sekund! Čisti, brzi i za svaku pohvalu! Za razliku od Pariza, ali o tome drugi put. 😉 Ukrcali smo se u voz do divnog sela koje sam vidjala samo na fotografijama, a sada je uzbudjenje raslo jer ću ga konačno videti uživo!
Ovo divno selo se zove Zaanse Schans i ono što nisam znala je da se pre samog ulaza u selo nalazi fabrika čokolade! Ja sam veliki čokoholičar, mislim da sam se ugojila samo dok sam duboko udisala taj magičan miris čokolade i poželela da udjem u fabriku, to je moja droga! 🙂
Zatim ugledate predivan simbol Holandije, predivnu vetrenjaču u sam ulazak u selo! Bila sam gora od deteta-sve sam htela da slikam, svuda da zavirim, da ostanem tamo satima!
U ovom selu možete degustirati razne vrste sireva i kupiti ih naravno, videti kako izgleda sama proizvodnja istih. Moje nepce je osvojio sir sa tartufima i lavandom. Morali smo naravno da kupimo i našima da probaju. Ne znam da li više volim čokolade ili sir uz dobro crveno vino. Sir jedem kad mi se nešto gricka pa sebe podsećam na Džerija. 🙂 Ono što me oduševilo je da šalju sireve za Norvešku pa sam uzela vizit kartu da mogu da poručim kad mi nestanu zalihe. 🙂
Zatim šetamo dalje selom i nailazimo na predivne i čuvene klompe! Pored raznih izloženih modela mogli smo videti i kako to izgleda proizvodnja istih kao i vitrinu sa klompama različitih boja, dezena iz različitih vremena. Šolje i privesci u obliku klompi, sve poželite da kupite ali znate da ne možete. 🙂 U samom selu ima životinja i još nekoliko vetrenjača. Sve odiše mirom. Tu bih mogla da živim, ali u samom Amsterdamu ne, prevelik je grad za moju dušu koja voli mir.
Nakon obilaska ovog predivnoh sela, vratili smo se u centar Amsterdama da ručamo. Dobra stvar kada živite u Norveškoj je što vam sve bude jeftino jer ste u jednoj od ili čak najskupljoj zemlji na svetu. 🙂 Fina pasta, fino vino, suprug standardno hamburgere. Nakon ručka odlazimo nazad na aerodrom pa za Beograd. Tada nismo znali da će nas Amsterdam zarobiti i u povratku i to na 2 dana…
Polećemo iz Beograda, slećemo u Amsterdam jedva zbog nevremena koje je pogodilo Holandiju… I na aerodromu saznajemo da ni jedan avion neće poleteti u naredna 2 dana, ali da će kompanija KLM snositi sve troškove noćenja u hotelu i sva obroka. Tako da je naš odmor bio produžen neplanski na 2 dana, ali ovoga puta smo sve vreme proveli u hotelu. Imali smo malo bolju verziju Tom Henksa u filmu Terminal. 🙂 Hotel je bio besprekoran, hrana takodje tako da se nismo mogli žaliti, ali pre bi stigli sa Novog Zelanda u Norvešku. 🙂 I nakon 2 dana, nevreme je popustilo i mogli smo da poletimo nazad u svoju drugu domovinu Norvešku. Sneg padam, ja skuvala kaficu i uživam u pogledu na belinu kroz prozor dok vam pišem ovaj post.
Do sledećeg posta, srdačno vaša Bojana hedonista. 🙂
Nakon ručka odlazimo nazad na aerodrom pa za Beograd. Tada nismo znali da će nas Amsterdam zarobiti i u povratku i to na 2 dana…
Bojana hedonista 